Džundub b. Abdullah, radijallahu anhu, kaže: "Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prije njegove smrti na pet dana da je kazao: 'Ja, uistinu, priznajem Allahu da među vama nisam uzeo sebi nikoga za prisnog prijatelja, jer, uistinu, mene je Allah uzeo Sebi za prisnog prijatelja, kao što je i Ibrahima uzeo Sebi za prisnog prijatelja. Kada bih sebi uzimao nekog za prisnog prijatelja od svoga ummeta, uzeo bih Ebu Bekra. Znajte da su oni koji su bili prije vas na kaburima svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi pravili hramove. Vi nemojte praviti na mezarlucima džamije. Ja vam, uistinu, to zabranjujem.'"

Ebul-Hejjadž el-Esedi je rekao: „Alija ibn Ebi Talib mi je rekao: 'Želiš li da te zadužim onim čime je mene Allahov Poslanik zadužio? Sruši svaki kip i poravnaj svaki uzdignuti kabur!'"

Od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sujevjerje je širk, sujevjerje je širk, sujevjerje je širk", tri puta. Zatim je kazao: "Svakoga od nas to zadesi, ali Allah to odagnava od čovjeka putem oslanjanja na Njega."

Prenosi se od Imrana ibn Husajna, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Nije od nas onaj ko je sujevjeran i onaj kome se čini sujevjerje, onaj ko gata i onaj kome se gata, onaj ko pravi sihr i onaj kome se pravi i onaj ko pravi čvoriće. Ko ode gataru i povjeruje u ono što mu kaže, zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem."

Od Enesa b. Malika se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema 'adve (natprirodnog prenošenja zaraze), ni sujevjerja, a fe'l (optimizam) mi se sviđa." Neko upita: "A šta je to fe'l?" "Lijepa riječ", odgovori Poslanik.

Zejd bin Halid el-Džuheni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon kišne noći na Hudejbiji klanjao sabah – namaz i kada je završio okrenuo se ljudima i upitao: “Znate li šta vam vaš Gospodar kaže? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju – odgovoriše. Među robovima Mojim ima onih koji su osvanuli kao vjernici i kao nevjernici. Vjernik je onaj koji je rekao: Kiša je padala iz Allahove dobrote i milosti – poričući tako moć zvijezda, a onaj ko je rekao: Kiša je padala zbog uticaja te i te zvijezde, taj ne vjeruje u Mene, nego vjeruje u zvijezde!"

'Ukbe ibn 'Amir el-Džuheni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla skupina ljudi, pa je prihvatio prisegu od devetorice, a od jednog je nije htio prihvatiti. Ashabi su upitali: "Allahov Poslaniče, od devetero si prihvatio prisegu, a od jednog nisi?" "On nosi hamajliju", odgovori Poslanik. Čovjek ju je tada otkinuo i bacio, pa je Poslanik prihvatio prisegu i od njega. Poslanik reče: "Ko stavi hamajliju počinio je širk."

Od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Zaista su rukje (u kojima ima širka), zapisi (hamajlije) i tivele (nešto što su ljudi radili misleći da to omiljava ženu njenom mužu i muža njegovoj ženi) širk.

Prenosi se od jedne žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on kazao: „Ko ode gataru i pita ga o nečemu, neće mu biti primljen namaz četrdeset dana."

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je čuo nekog čovjeka da se kune Kabom, a onda mu je rekao da to ne čini, te da se kune samo Allahom. Usto, rekao je: "Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: ''Onaj ko se zakune nečim drugim mimo Allaha, počinio je djelo nevjerstva ili je počinio širk.'"

Burejda prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Nije jedan od nas onaj ko se zakune emanetom.“ (Ebu Davud)

Od Ebu Musaa, radijallahu 'anhu, prenosi se da je kazao: "Došao sam s grupom pripadnika plemena Eš'ar kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da tražim jahalicu. 'Tako mi Allaha', reče on, 'ja vam neću dati jahalice, nemam jahalica koje bih vam dao.' Ostali smo tu nakon toga onoliko koliko je Allah htio da ostanemo. Potom nam je on (Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem) došao s tri najbolje deve i dao nam da ih uzjašemo. Pošto smo krenuli, rekosmo (ili su neki od nas rekli): 'Allah nam neće dati bereket! Došli smo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći jahalice; on se zakleo da nam ih neće dati, ali nam ih je potom ipak dao. Vratimo se (natrag) Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i podsjetimo ga (na to)!' Nakon što smu mu došli, on nam reče: 'Nisam vam ih ja dao, Allah vam ih je dao! Allaha mi, ako Allah da (inšallah), ja se zaista neću zakleti, a da se, kad vidim da je nešto drugo bolje od nje, neću iskupiti za svoju zakletvu i uraditi ono što je bolje (ili je rekao: '... uradit ću ono što je bolje i iskupiti se za svoju zakletvu')."