Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u ovom hadisu ističe da se prema namjerama vrednuju djela koja se tiču ibadeta i međuljudskih odnosa. U skladu s tim, onaj ko svojim dobrim djelom želi neki interes mimo Allahovog zadovoljstva, dobit će to što je naumio. S druge strane, ko se dobrim djelom želi približiti Allahu, za njega će biti nagrađen pa čak i ako se radilo o nečemu svakidašnjem, poput konzumiranja jela i pića. Nakon toga, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naveo primjer kako bi bolje pojasnio kakav utjecaj namjera ima na djela koja su po svojoj vanjštini identična. Naime, onaj ko učini hidžru sa namjerom da postigne Allahovo zadovoljstvo, njegova će mu hidžra biti primljena i šerijatski ispravna, i biće nagrađen zbog iskrenosti. A onaj ko učini hidžru radi ovosvjetske koristi, poput imetka, ugleda, trgovine ili ženidbe, neće ostvariti osim ono što je namjeravao, i neće imati nikakve nagrade niti sevaba na onome svijetu.