- Muhkem (Jasni) ajeti su oni ajeti čija značenja su jasna, a mutešabih (Manje jasni) su oni koji nose više značenja, te kao takvi, iziskuju dublje promišljanje.
- Upozorenje na druženje sa novotarima, onima koji slijede svoje strasti i koji propagiraju razne smutnje kako bi odveli ljude na stranputicu.
- Na kraju ajeta Uzvišeni je kazao: "A prisjećaju se samo oni koji razum imaju", čime želi da podstakne zabludjele da se vrate na Pravi put i želi da pohvali one koji su upućeni. Dakle, onaj ko odabere slijeđenje strasti i ne prihvati pouku iz Kur'ana, takvog ne krasi počast razuma.
- Slijeđenje manje jasnih ajeta razlog je skretanja srca sa Pravog puta.
- Obaveza je mutešabih ajete razumjeti uzimajući u obzir muhkem ajete.
- Allah je dao da jedan dio Njegove knjige bude sasvim jasan, a drugi manje jasan kako bi iskušao ljude čime će se istaći oni koji su upućeni i oni koji su u zabludi.
- Postojanje manje jasnih ajeta u Kur'anu pokazuje nam vrijednost učenjaka i podsjeća nas na ograničenost naših razuma kako bismo se sasvim predali našem Stvoritelju priznavajući Mu našu slabost.
- Vrijednost temeljitog vladanja znanjem i neophodnost ustrajnosti na njemu.
- Učenjaci tefsira se razilaze po pitanju stajanja na riječi "Allah" u dijelu ajeta: "A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni, pak, koji su u nauku dobro upućeni." Oni koji zastanu na ovoj riječi, tada riječ "tumačenje" označava suštinu i kakvoću nečega što ne poznaje niko drugi mimo Uzvišenog. Kao primjer se može navesti suštinsko poznavanje duše, vrijeme nastupanja Sudnjeg dana i tako dalje; a oni koji su u znanje duboko pronikli vjeruje i u te ajete, te poznavanje kakvoće toga prepuštaju Allahu. Na drugoj strani, učenjaci koji ne zastaju na riječi "Allah" tada riječ "tumačenje" nosi značenje pojašnjenja i obrazloženja. Naime, ta tumačenja poznaju Allah i oni koji su duboko pronikli u znanje. Oni, naime, vjeruju u mutešabih ajete, te ih razumijevaju u skladu sa muhkem ajetima.