- a) Zabrana dolaska u džamije odnosi se na one koji su jeli bijeli luk, crni luk ili prasu.
- b) Ovoj zabrani pridodaju se i sve druge stvari koje imaju neugodan miris od kojeg bi klanjači mogli biti uznemireni, poput mirisa dima duhana i slično.
- c) Razlog zabrane jeste neugodan miris, pa ako se miris ukloni dugim kuhanjem ili na neki drugi način, prestaje nepoželjnost dolaska u džamiju.
- d) Ne preporučuje se konzumiranje ovih namirnica onima koji trebaju prisustvovati namazu u džamiji, kako ne bi propustili zajednički namaz. Međutim, ako ih neko pojede s namjerom da izbjegne odlazak u džamiju, to postaje zabranjeno.
- e) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdržavao se od konzumiranja bijelog luka i sličnih namirnica, ne zbog njihove zabrane, već zato što je razgovarao s Džibrilom, alejhisselam.
- f) Ljepota Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, metoda u podučavanju ogleda se i u tome što povezuje propis s njegovim razlogom, kako bi slušatelji razumjeli mudrost koja stoji iza svega toga.
- g) Rekao je El-Kadi Ijad: "Učenjaci su isti princip primijenili i na druga okupljališta za namaz, poput mjesta za bajram-namaz, dženaze i slična mjesta gdje se obavlja džematski ibadet, kao i na okupljanja radi učenja, zikra i vjenčanja. Ipak, ovaj princip ne odnosi se na tržnice i slična mjesta."
- h) Rekli su učenjaci: "Ovaj hadis služi kao dokaz za zabranu ulaska u džamiju onima koji su jeli bijeli luk i slične namirnice, čak i kada je ona prazna, jer je to mjesto meleka, a također i zbog općeg značenja drugih hadisa."