- Pojašnjenje nekih pokazatelja licemjerstva kako bi ih se ljudi čuvali.
- Sa ovim hadisom nam se želi dati do znanja da su ovo neka svojstva licemjerstva, te da onaj pri kome se ona nađu liči na munafike u svome ponašanju, a ne da je on pravi munafik koji prikazuje da je musliman, a u sebi krije nevjerstvo. Druga skupina učenjaka je kazala da se ovaj hadis odnosi na one kod kojih preovladavaju ova svojstva i koje to uopšte ne interesuje. Takvi ljudi uglavnom imaju neispravno uvjerenje.
- El-Gazali je kazao: "Osnova praktikovanja vjere bazira se na trome: riječi, praksa i namjere. U ovom hadisu na nevaljale riječi se ukazuje putem laži, na nevaljalu praksu putem pronevjere, te na nevaljale namjere putem neispunjavanja obećanja. Međutim, neispunjavanje obećanja je problematično kada čovjek ima namjeru da ga ne ispuni u trenutku kada ga daje, a ako na početku nije imao takvu namjeru, a zatim promijeni mišljenje radi vanredne okolnosti, na ovu situaciju se ne odnosi ovaj hadis."
- Postoje dvije vrste licemjerstva:
- 1. Licemjerstvo ubjeđenja koje čovjeka izvodi iz vjere islama. To je kada čovjek pokazuje da je musliman, a u sebi krije nevjerstvo.
- 2. Licemjerstvo u djelima. To je kada čovjek liči na prave munafike u svom ponašanju. Ova vrsta ne izvodi čovjeka iz vjere, ali spada u kategoriju velikih grijeha.
- Ibn Hadžer je kazao: "Učenjaci su složni da onaj ko vjeruje u istinu i to potvrđuje jezikom, ali ipak čini ova djela licemjera, takvom nećemo presuditi da je nevjernik, niti će kao munafik vječno goriti u Vatri.
- En-Nevevi je kazao: "Skupina učenjaka je kazala da se ovaj hadis odnosi na munafike koji su bili živi za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su kazali da su vjernici, ali su slagali; data im je vjera na povjerenje, ali su ju pronevjerili; dali su obećanje da će pomagati vjeru, ali su ga prekršili; a usto su i pretjerivali u raspravama."