- Treba se posvetiti onome što je najvažnije i što je potrebno, a ostaviti ono što trenutno nije potrebno i ne baviti se postavljanjem pitanja o stvarima koje se još nisu desile.
- Zabranjeno je postavljati pitanja koja bi mogla dovesti do komplikovanja stvari i otvaranja vrata sumnjama koje vode do mnoštva razilaženja.
- Naređeno je ostavljanje svih zabranjenih stvari jer ne postoji teškoća u njihovom izbjegavanju. Uslijed toga, zabrana je općenita.
- Izvršavanje onoga što je naređeno uslovljeno je našim mogućnostima. Može se desiti da nam se ispriječi poteškoća ili neko ne bude u stanju da uradi ono što se od njega traži. Uslijed toga, ispunjenje onoga što nam se naređuje ovisi o mogućnostima.
- Zabrana prekomjernog postavljanja pitanja: učenjaci su podijelili pitanja u dvije kategorije. Prva kategorija je kada se pitanje postavi radi učenja onoga što je potrebno za vjeru, i ovo je naređeno. U ovu kategoriju spadaju pitanja koja su ashabi postavljali. Druga kategorija je kada se pitanje postavi s namjerom prekomjernog ispitivanja, cjepidlačenja i pretjerivanja, i to je ono što je zabranjeno.
- Upozorenje ovom ummetu da ne odstupa od svoga Poslanika, kao što se desilo narodima prije njih.
- Prekomjerno postavljanje pitanja o onome što nije potrebno i razilaženje sa poslanicima, to je uzrok propasti, posebno kada je riječ o stvarima koje se ne mogu dokučiti, poput pitanja gajba (nevidljivog svijeta) koja samo Allah zna, stanja na Sudnjem danu i tako dalje.
- Zabranjeno je postavljati zamršena pitanja-zamke, retoričke varke. el-Evzai je rekao: "Kada Allah želi uskratiti Svojem robu blagoslov znanja, dadne mu da izgovara mnoge pogreške. Primijetio sam da su takvi ljudi najmanje upućeni u znanje." Ibn Vehb prenosi da je čuo Malika kako kaže: "Besplodno raspravljanje o znanju uklanja njegovu svjetlost iz srca čovjeka."